HR / SR

Koristimo kolačiće kako bi Vam omogućili što bolje iskustvo na ovoj web stranici. Informacije o korištenju web stranice dijelimo s partnerima za društvene mreže, oglašavanje i analitiku. Ako nastavljate koristiti ovu web stranicu dajete suglasnost korištenja kolačića u skladu sa pravilima privatnosti.

09.02.2020.

Što je autizam?

Često možemo čuti da se priča o autizmu, no znamo li što znači i predstavlja ovaj poremećaj? Viđenje autizma se mijenjalo kroz godine i dijagnostika je napredovala, tako sada imamo više informacija o ovom poremećaju.

Što je točno autizam

Autizam je razvojni poremećaj kojeg karakterizira zaostajanje u razvoju socijalnih vještina, jezičnih vještina, kao i različitih oblika ponašanja. Termin autizam zapravo koristimo za osobe koje imaju poremećaj iz spektra autizma. Bitno je naglasiti da je svako dijete posebno i specifično, te se iste metode i simptomi ne mogu primijeniti na svakom djetetu s autizmom. Postoji poznat citat kojeg stručnjaci koji rade s djecom s autizmom često ponavljaju: “Ukoliko ste upoznali jedno dijete s autizmom, upoznali ste samo jedno dijete s autizmom”.

Autizam se otkriva u ranom djetinjstvu. Može se prepoznati već oko 18. mjeseca života (iako nekad i ranije, a najkasnije kada je dijete staro 3 godine), no najčešće se simptomi prepoznaju u periodu od 2. do 3. godine. Što se prije otkrije i intervenira, veće su šanse da će dijete kasnije u odrasloj dobi bolje funkcionirati.

Autizam je stanje koje traje cijeli život, a ne bolest koja se može izliječiti, no može se i treba provoditi terapija kako bi se dijete dovelo na što viši nivo životne funkcionalnosti i produktivnosti. Kako bi samo tretiranje bilo uspješnije, bitno je da se dijagnosticira što prije — ukoliko primjetite minimalne znakove koji vam se čine da mogu ukazivati na poremećaj iz spektra autizma, najbolje je da odmah odvedete dijete kod stručnjaka na procjenu.

Kako prepoznati autizam

Najčešći prvi znaci da je u pitanju autizam jesu izostajanje pokaznih gesti, izostanak kontakta oči u oči, neodazivanje na vlastito ime, izostajanje govora i teškoće u istom, >nemogućnost uspostavljanja socijalnih odnosa, fiksacija na specifične aktivnosti i predmete te ponavljanje određenih motoričkih radnji (repetitivne radnje). Treba napomenuti da postoje djeca s autizmom koja nemaju smetnje u govoru te, iako je to rijetko, ne treba isključiti autizam kao opciju ukoliko dijete normalno govori.

Ispod možete vidjeti na konkretnim primjerima koji su znakovi koji mogu upućivati na autizam:

  • Dijete zaostaje u govoru, muči se pronaći riječi ili uopće ne priča. Može razviti govor, ali ima poteškoće u vođenju razgovora.
  • Ima neobične obrasce u govoru — priča jako visokom intonacijom, ima ravan ton glasa, pravi velike pauze u govoru, koristi pojedinačne riječi ili fraze umjesto cijele rečenice, ponavlja pitanje umjesto da kaže odgovor i slično.
  • Ne razumije što drugi ljudi govore — događa se da se dijete ne odazove na svoje ime i nije u stanju pratiti instrukcije. Može se dogoditi da se smije, plače ili vrišti na vrlo neugodan i neprimjeren način.
  • Ima ograničenu sposobnost imitacije i ponavljanja tuđih pokreta i mimike.
  • Fokusira se na jednu vrstu predmeta, jednu temu, aktivnost, jedan dio objekta  (npr. vrlo je zainteresiran/a za dinosaure i zna apsolutno sve o njima, ili dobije auto kao igračku te onda posveti svu pažnju samo jednom kotaču na tom autu).
  • Ne pokazuje puno interesa za druženje s drugom djecom i često se igra samo.
  • Prati ustaljene i krute obrasce ponašanja (npr. vraćanje kući uvijek istim putem) — može doživjeti tantrum i očajavati ako se taj obrazac u nekom trenutku prekrši.
  • Igra se s igračkama i predmetima na neuobičajen način — voli ih poredati po određenom redu, uživa u tome da otvara i zatvara prozor bezbroj puta, voli pritiskati tipke u nedogled, itd.
  • Ima repetitivne radnje — vrti ruke, ramena ili prste i opčinjeno gleda u istom smjeru.
  • Može biti autodestruktivnog ponašanja i samoozljeđivati se — udara ili grize sebe.
  • Osjetljivo je na preveliki broj podražaja — može postati jako razdražljivo ukoliko je izloženo prevelikoj stimulaciji i velikom broju različitih aktivnosti.
  • Ima nespecifične strahove — npr. može se bojati balona, ali se ne boji visine.
  • Osjetljivo je na određene vrste stimulusa, dok na neke druge nije — npr. pokrije uši zbog jakog zvuka koji drugima nije toliko jak, ali neće osjetiti ako padne i poreže se.

Autizam se često javlja u kombinaciji s drugim poremećajima, a neki od tih su: intelektualne poteškoće, nizak mišićni tonus, epileptični napadi, deprivacija spavanja, senzorna osjetljivost i pika poremećaj (unošenje nenutritivnih sadržaja poput boje, prašine, pijeska ili papira umjesto hrane).

Učestalost autizma

Učestalost autizma je 1970-ih godina iznosila 2-3 djeteta s autizmom na 10.000. Danas je taj broj drastično narastao te se sada u Ujedinjenim Državama navodi 1 oboljelo dijete na 59. Još uvijek nisu jasni točni razlozi za ovakav porast broja oboljelih u relativno kratkom periodu, ali je svakako za 25% dijagnoza odgovorno unaprjeđenje same dijagnostike, jer je ranije mnogo djece prolazilo “ispod radara” ukoliko bi na spektru autizma bili visoko funkcionalni te bi se u to vrijeme smatrali samo “malo čudnim i neprilagođenim”, dok su s novom dijagnostikom oni uočeni na vrijeme te mogu dobiti adekvatniju njegu nego prije.

Gdje otići ukoliko primijetite simptome

Postoje različite ustanove koje se bave autizmom. Neke od njih se bave isključivo dijagnostikom, neke isključivo ranom intervencijom, dok se neke bave i dijagnostikom i ranom intervencijom. Više informacija o mjestima na kojima možete potražiti stručnu pomoć u Hrvatskoj pronađite na našem popisu ustanova.