Kako kvalitetno organizirati slobodno vrijeme djeteta s autizmom

Poteškoća s održavanjem pažnje nerijetka je pojava kod sve djece, a pogotovo djece s poremećajem iz spektra autizma. Roditeljima djeteta s autizmom poseban je izazov pronaći aktivnost u kojoj će dijete biti mirno i samostalno se zabavljati.

Koliko god posvećivali vremena i pažnje radu i igri s djetetom, neupitno će se dogoditi situacije u kojima ćete biti primorani posvetiti pažnju drugim aktivnostima uz smanjenu kontrolu nad djetetovim ponašanjem.

Zbog čega je važno dijete naučiti da se igra i zabavlja samo?

Ključna stvar koju je potrebno razviti kod djeteta jest obraćanje i zadržavanje pažnje.

Dobra vijest je da je zadržavanje pažnje vještina koja se može postepeno učiti i razvijati. Međutim, pažnja djeteta s autizmom lako se može omesti, primjerice, bukom, svjetlima, glađu ili dosadom.

Zbog toga je igra idealan način za učenje djeteta s autizmom da se fokusira, jer dijete zadržava pažnju na onome što voli i što mu je zanimljivo.

Kako održati pažnju djeteta s autizmom?

Idealan način da se dijete nauči da zadrži pažnju i završi započetu aktivnost jest kroz tzv. igre i igračke sa “zatvorenim krajem“ (eng. “close-ended games”). Njihova glavna karakteristika je posjedovanje jasnog završetka — dijete je svjesno trenutka kada igri dolazi kraj i tada obično prelazi na sljedeću aktivnost.

Pored toga što se dijete na ovaj način uči fokusu na određenu (započetu) radnju, prednosti igara sa zatvorenim krajem su:

• Navikavanje djeteta da završi započetu aktivnost;
• Stimulacija razmišljanja;
• Vježbanje strpljenja;
• Usmjeravanje djeteta na strukturiranu i smislenu aktivnost;
• Poticanje rješavanja zadataka.

Što sve predstavlja aktivnost sa zatvorenim krajem?

Ukoliko niste sigurni upućujete li dijete na primjerenu igru, u razrješenju dileme pomoći će vam odgovori na tri pitanja. Izaberite određenu aktivnost i procijenite zna li dijete: 

1. Koliko je tu “posla” potrebno obaviti?
2. Što je konkretan cilj igre?
3. Čime se zadatak završava, odnosno kada je kraj?

Ukoliko je odgovor na sva tri pitanja DA, riječ je o igri sa zatvorenim krajem. Na kraju, ovim pitanjima potrebno je dodati i četvrto — što se događa nakon uspješnog završetka igre? Kako bi se željeno (strukturirano i određeno) ponašanje djeteta nastavilo, potrebno je da mu bude lako dostupna i jasna sljedeća aktivnost (igračka, “problem” za rješavanje i sl).

Neke od najčešćih igara sa zatvorenim krajem su:

• Slagalice i puzzle — jednostavna i dragocjena igračka koja od djeteta zahtijeva da obraća pažnju na boje, oblike i rezove, a svakim uspješno sklopljenim dijelom dijete je sve više motivirano da savlada izazov do kraja;
• “Uradi sam” (npr. sklapanje igračke iz više dijelova po modelu) — igra u kojoj dijete shvaća da je neophodno strpljenje i postupnost kako bi se došlo do željenog rezultata;
• Labirint — pronalazak izlaza zahtijeva značajnu razinu koncentracije, pažnje, upornosti i posvećenosti;
• Jednostavnija priprema hrane i pića (npr. limunade ili voćne salate) —  zahtijeva fokus na radnju, poboljšava odnos djeteta prema hrani i povećava njegov osjećaj svrhe i sposobnosti (jer oponaša radnje odraslih);
• Nizanje perli — pored neophodne koncentracije, razvija i motoričke sposobnosti;
• Sortiranje oblika — pomaže djetetu da postavi stvari u odnos, razvije osjećaj o sličnosti i razlikama te stvori dobru bazu za razumijevanje znakova i simbola;
• Igre memorije — zahtijevaju visok fokus te razvijaju uočavanje detalja i razlika između sličnih objekata.

Dodatna prednost je što i sami lako možete napraviti jednu ili više ovakvih igračaka. Međutim, iako su ovo izuzetno stimulativne igre za dijete s autizmom, nije preporučljivo ni da ga “zatrpavate” mnoštvom igračaka istovremeno jer time možete proizvesti kontraefekt. Mnoštvo izbora može rezultirati ometanjem pažnje i smanjiti konačni učinak. Neka dijete uspješno završi zabavljanje s jednom igračkom, prije nego što prijeđe na sljedeću.

Šta su aktivnosti otvorenog kraja i je li ih potrebno izbjegavati?

Za razliku od igara s jasnim završetkom, postoje igre otvorenog kraja (eng. “open-ended games”) — nelinearne aktivnosti u kojima ne postoji jasna struktura, pravila, očigledan kraj i jedinstven način završetka. One nisu poželjan vid samostalne zabave za dijete s autizmom zbog toga što ne predstavljaju strukturno-smislenu aktivnost s jedinstvenim ciljem u kojoj se dijete može dobro organizirati.

Ipak, ovo ne znači da su igre otvorenog kraja “zabranjene” i da ih treba izbjegavati. Naprotiv, aktivnosti kao što su slikanje, igranje plastelinom, lego kockama, plišanim igračkama ili lutkama, potiču kreativnost te pružaju uvid u bogatstvo izbora i mogućnost zajedništva.

Naglasak je na prisutnosti druge osobe u igri koja je svjesna specifičnosti i potreba djeteta s autizmom. Ne samo da je ovakav vid zabave poželjan, već se može reći i da predstavlja krajnji cilj rada s djecom s poremećajem iz spektra autizma. Organizirano odvijanje igre otvorenog kraja na zabavan i lako shvatljiv način uključuje dijete u društveno kompleksnije aktivnosti, pružajući mu višedimenzionalnost i bogatstvo različitosti izbora.