Kako dijete s autizmom naučiti nove vještine bez frustracije?

Proces učenja popraćen frustracijama česta je pojava kod djece s poremećajem iz spektra autizma. Naučite više o metodama učenja te kako povećati samostalnost djeteta u izvršavanju svakodnevnih zadataka.

Zamislite da vam orijentacija nije jača strana te se vozite do odredišta koje vam je nepoznato i nekoliko puta pogrešno skrenete, ali dođete do konačnog cilja — vrlo vjerojatno ćete sljedeći put krenuti istim vijugavim putem. Razlog nije to što je ta ruta najkraća, već zato što vam je ona poznata.

Isto tako, u radu s djecom ne želimo da samo nauče put koji će ih dovesti do cilja, već želimo da nauče najkraći put do točnog rješenja. Iako je lakše ispraviti dijete u trenutku kada griješi, ono može postati ovisno o vašem ispravljanju. Kako bi vaše dijete učilo bez frustracija te naposljetku obavljalo zadatke samostalno, preporučujemo vam korištenje strategije učenja bez grešaka.

Strategija učenja bez grešaka — učenje bez frustracija

Strategija učenja bez grešaka je način učenja koji sprječava dijete da griješi dok uči novu vještinu. 

Naime, pogreške koje dijete radi pri učenju novih stvari može rezultirati problemima u ponašanju kao što su tantrumi ili agresija, a frustracija i razočaranje koje uzrokuju pogreške često rezultiraju sporim učenjem. Većinu vještina dijete može naučiti korištenjem ove metode učenja, ali za to je potrebno umijeće samih roditelja.

• Postavite jasna očekivanja i pružite djetetu upute ili modele zadatka koje će obavljati.
• Djetetu odmah dajte podršku pri izvođenju zadatka kako ne bi došlo do pogrešnog načina izvedbe.
• Nagradite dijete nakon završetka zadatka, ali količina nagrade trebala bi se razlikovati ovisno o tome koliki je dio zadatka ispunilo samostalno.

Uzmimo za primjer da ste od djeteta zatražili da opere svoje ruke.

Ako niste sigurni da će vaše dijete uspješno izvršiti taj zadatak, kako biste spriječili pogrešku, možete primiti njegove ruke i njima upravljati tijekom cijele radnje. Pošto je zadatak ispunilo uz vašu potpunu pomoć, neka nagrada bude skromnija. Kroz vježbu i samostalnije izvođenje zadataka, nagradite dijete većim pristupom preferiranim predmetima, hranom i aktivnostima.

Vrste podrške

Nabrojane ovim redoslijedom, vrste podrške čine hijerarhiju od najintruzivnije do najmanje intruzivne podrške. Točnije, podrške koje zahtijevaju više vaše fizičke uključenosti prema manje, a to su:

• Fizičko vođenje — upravljajte djetetovom rukom tijekom cijele radnje, vodite ruku do potrebne radnje ili fizički pomičite dijete
• Modeliranje — napravite cjelovitu fizičku radnju koju dijete treba napravitii
• Pokazna gesta — usmjerite gestom djetetov pogled prema onome što želite da napravi
• Pozicioniranje — postavljanje ispravnog izbora bliže djetetu od pogrešnog
• Verbalno — podršku možete dati djelomično verbalno ili potpuno verbalno
• Vizualni — vizualno prikažite svaki potrebni korak zadatka

Koliko podrške davati djetetu pri izvršenju zadataka?

Prvi korak u određivanju razine podrške potrebne vašem djetetu je procjena koliko dijete samostalno može obaviti zadani zadatak. Primjerice, pustite dijete da smo opere ruke, a zatim odredite koja razina podrške mu je potrebna. Nemojte davati djetetu više podrške no što je potrebno, već izaberite manje intruzivne vrste podrške.

Postoje dvije vrste metode pomicanja po hijerarhijskoj ljestvici podrške, a to su:

• Najmanje prema najviše podrške — (pomicanje po ljestvici prema gore za bolje učenje)

Neke vještine imaju koristi od najmanje moguće količine podrške, a zatim je po potrebi povećavamo. Na primjer, kada učite dijete da slijedi upute „da dođe ovamo“, verbalno izrazite zadatak, a ako ne dođe koristite intruzivniju podršku, npr. gestovnu uz verbalnu ili fizički, odite po dijete.

• Najviše prema najmanje podrške — (pomicanje po ljestvici prema dolje za povećanje neovisnosti)

Ovo je situacija kada započinjemo s najviše podrške i smanjujemo je kako dijete postaje bolje u izvedbi zadatka. To se često koristi u učenju samostalnih vještina. Primjer za to je učenje pranja zubi — možda ćemo početi s upravljanjem djetetove ruke, a zatim prema potrebi smanjiti fizičku podršku.

Smanjivanje podrške kako bi dijete postalo samostalno

Vrlo je važno da kroz vrijeme uspijete potpuno ukloniti podršku jer je cilj da dijete postane samostalno. Staviti podršku i neovisnost u ravnotežu nije lako. Postupno smanjujte podršku, ali tek kada budete sigurni da će dijete ispravno izvršiti zadatak bez vaše pomoći.

Pri fizičkom vođenju možete krenuti s postepenim smanjenjem podrške. Na primjer, pred dijete je stavljen zadatak da opere ruke.

Učenje će krenuti tako da ćete potpuno upravljati djetetovim rukama. U drugoj sesiji dijete možete uhvatiti za zapešće, u trećoj za podlakticu, zatim za nadlakticu te rame, sve dok dijete ne izvrši zadatak samostalno.

Također je važno da budete oprezni i dozirate nagrade sukladno s tim koliko je dijete zahtijevalo vašu podršku.